Tomislav Momirović protiv više medija
Tužilac/tužiteljka
Tomislav Momirović
Političar/političarka
2026 | Parnični postupak
Bivši ministar Tomislav Momirović podneo je više tužbi protiv medija zbog prenete vesti o njegovom hapšenju. On je podneo tužbu protiv Vranjenews.rs (i njihovog glavnog i odgovornog urednika) i portala Pravo u centar. U vesti je navedeno da je biši ministar uhapšen 1. avgusta 2025. na aerodromu, a on u tužbi navodi da je uhapšen u porodičnoj kući (vest je preneta sa drugog medija i jasno je naznačeno da je reč o prenešenoj vesti, ipak mediji koji je originalno objavio vest prema dostupnim informacijama nije tužen, što ukazuje na ciljano targetiranje lokalnih medija koji su finansijski slabiji). U tužbi se navodi da će službena dokumentacija MUP-a koja to potvrđuje biti dostavljena naknadno (bez obrazloženja zašto nije odmah dostavljena). Tužilac smatra da su mu povređeni čast i ugled jer vest da je uhapšen na aerodromu, kako se navodi u tužbi, “implicira pokušaj bekstva, izbegavanje organa gonjenja, i svest o krivici.” Tužilac traži da mu se nadoknadi šteta u vrednosti od 300.000 dinara. U tužbi se navodi i da navodna šteta koja je nastala na račun Tomislava Momirovića ne može da se otkloni “prostom ispravkom jer prvobitna senzacionalistička vest uvek ima snažniji efekat od naknadnog demantija.” U vesti na portalu Vranjenews stoji sledeća rečenica: “Kako N1 piše Momirović je priveden u petak ujutru na Aerodromu Nikola Tesla.” Bivši ministar tužio je još jedan lokalni medij Pravo u centar po istom osnovu nekoliko dana nakon tužbe protiv VranjeNews-a.
Osnov podnošenja (po kom članu zakona):
Član 200. Zakona o obligacionim odnosima, član 123. Zakona o javnom informisanju i medijima, član 90. Zakona o javnom informisanju i medijimaZahtevana šteta/kazna:
Tužilac traži da mu se nadoknadi šteta od 300.000 dinara.
Tuženi/tužena
CEDEM (izdavač VranjeNews-a) i Dejan Dimić (glavni urednik), portal Pravo u centar (Mediji)
Organizacija/Mediji
VranjeNews, Pravo u centar
Sektor
Javno informisanje
Ishod - U toku
Prisutno karakteristika
1. Tužbom kojom je pokrenuo postupak tužilac koristi neravnotežu moći, kao što je njegova finansijska prednost, politički/društveni uticaj ili ovlašćenja kao nosioca vlasti, na koji način vrši pritisak na tuženog – aktera koji učestvuje u javnoj debati.
Tužilac je bivši Ministar u dva mandata. Iako više nije na visokoj funckionerskoj poziciji, neosporan je politički uticaj i veze koje poseduje, što stvara neravnotežu moći u odnosi na tužene lokalne medije.
2. Argumenti koje je izneo tužilac su delimično ili potpuno neosnovani.
Tekst je prenet iz drugog izvora uz jasnu naznaku odakle informacija potiče. Reč je o sporu koji ne bi ni bio pokrenut da nema neravnoteže moći.
3. Tužba ili pravni lek, odnosno zahtev ili predlog koji je podneo tužilac je nesrazmeran, preteran ili nerazuman.
Imajući u vidu činjenicu da se radi o prenetoj informaciji, da je u tekstu navedeno da se medij iz koga je informacija preneta poziva na nezvanična saznanja, da je pre podnošenja tužbe postojala mogućnost podnošenja demantija, da se radi o malim lokalnim medijima koji nemaju praksu neetičkog izveštavanja, da je tužbom traženo 300.000 dinara i objavljivanje presude (prema aktuelnoj sudskoj praksi iznos je previsoko postavljen, naročito ako se uz novčani iznos traži objavljivanje presude), tužbeni lek jeste nesrazmeran, preteran i nerazuman.
4. Tužbeni zahtevi predstavljaju zloupotrebu prava, odnosno distributivno korišćenje ovlašćenja nosilaca javne vlasti protiv aktera koji učestvuju u javnoj debati.
Tužilac, nekada visoki funkcioner vlasti, podnosi tužbu protiv malih lokalnih medija zbog vesti koju su preneli. To ukazuje na zloupotrebu moći u cilju obračuna sa onima koji na lokalu izveštavaju o temama od javnog interesa.
5. Tužba je podneta protiv (i) pojedinca, odnosno odgovornog urednika medija i/ili novinara a ne (samo) protiv organizacije koje je organizovala spornu aktivnost, odnosno izdavača medija i/ili novinara koji je objavio vest u okviru javne debate.
Pored medija, tužba je podneta i protiv glavnog urednika.
6. Tužilac, ili lica povezana sa tužiocem, u prethodnom periodu su bili ili su i sada učesnici u višestrukim i koordinisanim podnošenjima tužbi protiv aktera koji učestvuju u javnoj debati.
Tužilac, kao pripadnik vladajuće stranke i nekadašnji visoki javni funkcioner nalazi se u grupi političkih i javnih funkcionera i moćnika koji se koriste tužbama kao sredstvom zastrašivanja u cilju gušenja kritičkog govora i sužavanja prostora za javnu debatu.
7. Tužilac nije pre podnošenja tužbe inicirao vansudske mehanizme za rešavanje sporne stvari, ili tužilac, kao nosilac javnog ovlašćenja, nije tuženom uputio upozorenje ili opomenu već je odmah podneo tužbu.
U samoj tužbi se navodi i da navodna šteta koja je nastala na račun bivšeg ministra ne može da se otkloni “prostom ispravkom jer prvobitna senzacionalistička vest uvek ima snažniji efekat od naknadnog demantija”, tako da mehanizmi vansudskog rešavanja spora nisu pokretani.
