Policajci protiv Stevana Dojčinovića i Bojane Jovanović
Tužilac/tužiteljka
Goran Živković (komandant policijske Jedinice za zaštitu svedoka), Milan Išić i Nebojša Pavlović (rukovodioci Jedinice za zaštitu svedoka)
Drugo lice
2020 | Parnični postupak
Stevan Dojčinović i Bojana Jovanović zajedno su tuženi zbog teksta u kome je KRIK pisao o problemima u policijskoj jedinici za zaštitu svedoka. Naime, u tekstu je otkriveno da su se policajci Jedinice za zaštitu, koja obezbeđuje svedoke saradnike, žalili Sektoru unutrašnje kontrole da njihovi šefovi krše zakon – nekim svedocima su dozvoljavali da se viđaju sa kriminalcima, dok su druge svojim nemarom dovodili u opasnost. U prijavama tih policajaca navodi se i da su cenzurisali problematične podatke iz zvaničnih dokumenata. Tekst je baziran na informacijama iz službenih beleški koje su sastavili pojedini pripadnici ove jedinice. Tužioci navode da im je KRIK-ovim tekstom narušen čast i ugled i ugrožena bezbednost.
Osnov podnošenja (po kom članu zakona):
Zakon o obligacionim odnosimaZahtevana šteta/kazna:
Zatražena je isplata kazne od 750.000 dinara.
Tuženi/tužena
Stevan Dojčinović, Bojana Jovanović (Urednik/urednica)
Organizacija/Mediji
KRIK
Sektor
Javno informisanje
Ishod - Okončan
Okončan u korist KRIK-a (2023). Sudija Jasmina Vukovljak Jovanović presudila je da se KRIK pišući o problemima u policijskoj Jedinici za zaštitu svedoka bavio temom od javnog interesa, kao i da je ispoštovao pravila novinarske profesije. Nakon žalbe tužilaca, Apelacioni sud potvrdio je prvostepenu presudu.
Prisutno karakteristika
1. Tužbom kojom je pokrenuo postupak tužilac koristi neravnotežu moći, kao što je njegova finansijska prednost, politički/društveni uticaj ili ovlašćenja kao nosioca vlasti, na koji način vrši pritisak na tuženog – aktera koji učestvuje u javnoj debati.
Tužioci su rukovodioci policijske Jedinice za zaštitu svedoka, a njihova pozicija unutar službi bezbednosti donosi sa sobom i veći društveni uticaj i mogućnost vršenja pritiska na tužene.
2. Argumenti koje je izneo tužilac su delimično ili potpuno neosnovani.
Tužba je podneta zbog teksta baziranog na informacijama iz zvaničnih, službenih beleški koje su sastavili pojedini pripadnici Jedinice za zaštitu svedoka.
3. Tužba ili pravni lek, odnosno zahtev ili predlog koji je podneo tužilac je nesrazmeran, preteran ili nerazuman.
Tražen je odštetni zahtev od 750.000 dinara. Zahtev je preteran i usmeren je na odvraćanje novinara/ki od bavljanja ovom temom.
4. Tužba je podneta protiv (i) pojedinca, odnosno odgovornog urednika medija i/ili novinara a ne (samo) protiv organizacije koje je organizovala spornu aktivnost, odnosno izdavača medija i/ili novinara koji je objavio vest u okviru javne debate.
Tuženi su medij, zamenica urednika i odgovorni urednik.
5. Tužilac nije pre podnošenja tužbe inicirao vansudske mehanizme za rešavanje sporne stvari, ili tužilac, kao nosilac javnog ovlašćenja, nije tuženom uputio upozorenje ili opomenu već je odmah podneo tužbu.
Pokretanje tužbe bez prethodnog pokušaja da se sporno pitanje reši vansudskim mehanizmima, dovodi tužene u situaciju da budu nespremni i zatečeni pristiglom tužbom.
6. Povodom istog događaja u okviru javne debate, po različitim osnovima protiv istog tuženog podneto je više tužbi.
Tužioci su protiv istih tuženih podneli još jednu tužbu, a povodom teksta koji su objavili o ovoj tužbi. Višestruke tužbe pokazatelj su koordinisanog vršenja pritiska na izveštavanje u interesu javnosti.
Dodatni materijali
Dojčinović na suđenju KRIK-u: Tužbe policajaca pritisak na slobodu govora
