SLUČAJ

Milan Tadić protiv NDNV

U toku
Tužilac/tužiteljka
Slika tužioca/tužiteljke

Milan Tadić

Drugo lice

2021 | Parnični postupak

Milan Tadić, zastupnik Niveus tima za javne nabavke, tužio je Nezavisno društvo novinara Vojvodine kao izdavača portala VOICE, glavnog urednika Dinka Gruhonjića i novinarke Ivanu Kragulj, Tamaru Mladenović, Divnu Prusac, Aleksandru Bučko i Ranku Ivanovavsku kao autorke, zbog teksta o poslovanju ovog pravnog lica registrovanog na ime Aleksandre Jovičić. Predmetni tekst navodio je da je Niveus tim, registrovan za pružanje usluga socijalne zaštite, za manje od četiri godine putem javnih nabavki dobio najmanje 103 ugovora vrednosti većoj od 420 miliona dinara. Autorke navode da je prvi posao u oblasti pružanja usluga Jovičić dobila bez potrebne licence. Milan Tadić potražuje odštetu od milion dinara na ime povrede časti i ugleda, a preduzetnica Aleksandra Jovičić po istom osnovu potražuje isti iznos u svojoj tužbi. Prema pisanju VOICE-a, Tadić je blizak vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.

Osnov podnošenja (po kom članu zakona):

Član 200. Zakona o obligacionim odnosima.

Zahtevana šteta/kazna:

Milion dinara.

Tuženi/tužena

Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), izdavač Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE), glavni urednik Dinko Gruhonjić, novinarke Ivana Kragulj, Tamara Mladenović, Divna Prusac, Aleksandra Bučko, Ranka Ivanovska (Izdavač)

Organizacija/Mediji

VOICE

Sektor

Javno informisanje.

Ishod - U toku

Postupak je prema poslednjim informacijama i dalje u toku.

Prisutno karakteristika

1. Tužbom kojom je pokrenuo postupak tužilac koristi neravnotežu moći, kao što je njegova finansijska prednost, politički/društveni uticaj ili ovlašćenja kao nosioca vlasti, na koji način vrši pritisak na tuženog – aktera koji učestvuje u javnoj debati.

Tužilac Milan Tadić, kao zastupnik firme koja je iz budžetskih sredstava dobila više stotina miliona dinara kroz javne nabavke i kao lice koje je prema medijskim navodima blisko vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci, predstavlja aktera sa političkim i ekonomskim uticajem.

2. Argumenti koje je izneo tužilac su delimično ili potpuno neosnovani.

Tužba se odnosi na tekst koji se bavi činjenicama iz javno dostupnih podataka o javnim nabavkama, što ukazuje da se radi o legitimnom novinarskom istraživanju. Činjenica da je tekst zasnovan na podacima iz zvaničnih izvora umanjuje osnovanost tvrdnji o povredi časti i ugleda.

3. Tužba ili pravni lek, odnosno zahtev ili predlog koji je podneo tužilac je nesrazmeran, preteran ili nerazuman.

Zahtev za naknadu štete u iznosu od milion dinara po osobi je izrazito nesrazmeran u odnosu na radnju koja je predmet spora.

4. Tužbeni zahtevi predstavljaju zloupotrebu prava, odnosno distributivno korišćenje ovlašćenja nosilaca javne vlasti protiv aktera koji učestvuju u javnoj debati.

Upotreba tužbi u kontekstu medijskog izveštavanja o trošenju javnih sredstava od strane aktera povezanih sa političkom strukturom ukazuje na pokušaj da se pravni sistem iskoristi kako bi se ućutkala ili zastrašila novinarska zajednica.

5. Tužba je podneta (i) protiv pojedinca, odnosno odgovornog urednika medija i/ili novinara, a ne (samo) protiv organizacije koje je organizovala spornu aktivnost, odnosno izdavača medija i/ili novinara koji je objavio vest u okviru javne debate.

Tužba je istovremeno podneta protiv izdavača portala VOICE, glavnog urednika Dinka Gruhonjića i šest novinarki kao fizičkih lica.

6. Tužilac, ili lica povezana sa tužiocem, u prethodnom periodu su bili ili su i sada učesnici u višestrukim i koordinisanim podnošenjima tužbi protiv aktera koji učestvuju u javnoj debati.

Aleksandra Jovičić, povezana sa istom temom i istim novinarskim sadržajem, podnela je odvojenu, paralelnu tužbu, što ukazuje na koordinisani pristup u cilju dodatnog pritiska na redakciju.

7. Tužilac nije pre podnošenja tužbe inicirao vansudske mehanizme za rešavanje sporne stvari, ili tužilac, kao nosilac javnog ovlašćenja, nije tuženom uputio upozorenje ili opomenu već je odmah podneo tužbu.

Ne postoje naznake da je tužilac pre pokretanja postupka pokušao da reši spor putem vansudskih mera kao što su zahtevi za ispravku, upozorenja ili druga komunikacija sa tuženim.

8. Povodom istog događaja u okviru javne debate, po različitim osnovima protiv istog tuženog podneto je više tužbi.

Podnete su dve odvojene tužbe (od strane Aleksandre Jovičić i Milana Tadića) koje se odnose na isti događaj – objavu istog teksta.